Piše Silvija Perić
Moja priča o SU će početi malo drugačije od ostalih… Članica sam AEGEE-a već više od 2 i pol godine i unatoč tome što sam jako aktivna i sudjelovala sam u organizaciji mnogih događaja, nikad nisam bila na Summer-u. Sve do sada! Upravo sam se vratila s najboljeg eventa na kojem sam ikad bila, kako unutar AEGEE-a tako i izvan. Bio je to Summer University “Out of the box! Can you handle it?” u organizaciji AEGEE-Brno.
Nakon 3 tjedna provedenih na Jadranu, vratila sam se u Zagreb i odmah počela s raspakiravanjem i pranjem odjeće. Nakon jedne besane noći, krenula sam busom prema Beču u 6 ujutro. U Beču sam promijenila buseve, ukrcala se na Student Agency Yellow Bus i tako stigla do cilja, Brno – pisalo je na tabli. Putovanje tim busom se činilo kao putovanje avionom, kavu/čaj ili vruću čokoladu dobijete besplatno, sjedala su udobna i imate vlastiti TV za gledanje filmova, serija i slušanje glazbe. Da-dobro ste pročitali! Za mene, putovanje je počelo skoro pa savršeno. Skoro jer sam skoro propustila bus za Brno, jedna minuta me spasila. 😀 Stigla sam u Brno oko 18h i pridružila sam se ostalima na pivi u “the Mamut Pub”, inače tipični češki način za opuštanje i druženje (i jako mi se sviđa taj način!).
Prvi dan ću najviše pamtiti po “the balloon” igri. Podijelili su nas u manje timove i svaka osoba je morala razbiti balon uz pomoć tijela nekog drugog člana tima (npr. skočiti u nečije krilo ili pritisnuti balon na nečija prsa). Bilo je izazovno i jako smiješno raditi to s ljudima koje još uvijek ne znam, ali istovremeno i odlična ice-breaking igrica.
Iduće jutro smo napustili Brno i krenuli prema Moravian Karst kako bismo održali team-building vikend. Nakon opuštanja i ručka, zabava je počela. Svaki tim je morao zamijeniti toaletni papir za nešto veće vrijednosti i naći put do Vilémovice, gdje je bila dvorana. Organizatori su se pobrinuli da nam ne bude lako – svaki član je imao prepreku; hodali smo s povezom na očima i nismo smjeli razgovarati niti koristiti mobitele ili karte. Iako je moj tim (Pink team) bio najbrži, za sve nas pobjednici su bili Green team – ipak su razmijenili toaletni papir za bocu Martinija. Umorni, znojni i gladni jedva smo čekali večeru i tuširanje, ali još uvijek su nas čekala neka iznenađenja. Dobili smo zadatak natjecati se u kuhanju tradicionalnog češkog gulaša. Bila je to odlična timska aktivnost i učinila nam je večeru još boljom i ukusnijom – ipak smo ju pripremili s ljubavlju 😉 Dan smo završili ponoćnom orijentacijskom igrom u šumi.
Idući dan, išli smo u šetnju i posjetili smo zapanjujuću spilju Punkevní jeskyně and the Macocha Abyss. Popodne smo slušali prezentaciju o AEGEE-u, koju je održao član CD-a, Ivan Bielik. Iako sam o tome slušala već stotine puta, a i držala sam sama istu, ova je bila najbolja i najinspirativnija koju sam čula do sada i veliko hvala Ivanu za tu inspiraciju i širenje AEGEE duha.
Vratili smo se u Brno u ponedjeljak i nakon ture po gradu čekao nas je interkulturalni dijalog. Dio je bila igra u kojoj je naš partner morao pogoditi zadanu rečenicu na našem jeziku koju smo mu mi pokušali objasniti pantomimom. Bilo je jako teško razumijeti estonski, ali uz malu pomoć, na kraju sam pogodila svaku rečenicu. Kasnije te večeri smo otišli u pub i unatoč kiši uspjeli smo ispuniti sve zadatke. Htjela bih zahvaliti svojim timljanima koji su mi pomogli u ispijanju pive – bez vas, vjerojatno ne bismo nikad završili! 😉
Dani su polako prolazili.. Nakon posjeta Tehničkom muzeju i provođenja najvećeg dijela vremena na interaktivnom odjelu, imali smo radionicu upravljanja vremenom. Upravo ovdje sam naučila da mogu razumijeti slovački jezik jako dobro. Uvijek postoji jedna stvar koja potiče najbolje interne šale i mislim da smo jako dobro iskoristili naučeno! Svi koji su bar jednom sudjelovali na bilokojem AEGEE eventu znaju kakav je osjećaj nakon Europske večeri. Posebice kada je prvi jutarnji zadatak radionica. Organizatori su ju učinili jako interaktivnom i zanimljivom i nakon ogromne šalice kave, nisam imala problema s praćenjem i razvijanjem svog kritičnog razmišljanja. Kasnije toga dana smo išli u penjački centar. Iako nisam mogla sudjelovati zbog svoje ozljede, jako sam ponosna na sve koji su uspjeli proći sve teške elemente i završiti penjanje unatoč jakoj kiši. Utješila sam kasnije prilikom kušanja vina 😉
Polako se i SU počeo bližiti svome kraju. U četvrtak ujutro odigrali smo city rally. Za one koji ne znaju što je to, city rally je interaktivna igra čiji je cilj približiti grad ljudima. Svaki tim dobije svoje zadatke koji se sastoje od pronalazaka određenih mjesta i fotografiranjem na njima, pronalaženje priča o gradu ili nazivima važnih stvari i još mnogo toga…Nakon nekoliko sati i jako puno hodanja, uz jako puno fotki i selfie-a, bili smo spremni za ručak u jednom od najboljim pubova u Brnu – “The Immigrant”. Kasnije toga dana, iako vidno umorni od zabave, sudjelovali smo u radionici javnog govora. Mislim da govorim u ime svih nas kada kažem da su nam ta 4 sata prošla kao 1 sekunda. Svatko je dobio priliku nastupati i vježbati svoje vještine javnog govora i svi smo htjeli pričali još više i naučiti još više. Večer smo rezervirali za filmove i diskusiju o dokumentarnom filmu “Český sen“(Eng. Czech Dream), koji govori o najvećoj prijevari potrošača koju je Češka ikad imala.
Sunce je opet izašlo i bilo je vrijeme za piknik na jezeru Brno Dam. Iako se vrijeme brzo mijenalo iz sunčanog i toplog u hladno i kišovito, proveli smo odličan i opuštajući dan. Kasnije smo se uputili prema dvorcu Veveří. Savršen dan završio je odličnim party-em.
Zadnji dan prije odlazaka – subota. Zadnja radionica SU-a – kritično razmišljanje i implementacija svega naučenog. Zadnji ručak s novim prijateljima. Rekla bih i zadnje pivo, ali nije bilo zadnje. Nakon otkrivanja različitih vrsta piva, bilo je vrijeme za probati ih sve. Veliko hvala Petri Védlovoj koja nas je naučila sve što je potrebno znati o pivu i posebice, kako ispravno točiti točeno pivo. Zatim je tiho i bez da smo uopće shvatili došlo vrijeme za oproštajni party. Posljednja smijanja. Posljednji razgovori. Posljednja pića. Posljednji plesovi. Posljednji trenutci s nevjerojatnim ljudima koje sam upoznala u Brnu. Nismo htjeli završiti večer i zabavu, pa smo dočekali prve zrake sunca. Bilo je vrijeme za odlazak. Odlazak svojim domovima i oproštaj sa svima koji su sada bili moja obitelj.
Rastanci nisu nikada laki. Nikada ne znate znače li vječno ili do sljedećeg puta. Nadam se da je ovo drugo. Svim izvanrednim ljudima koje sam upoznala u Brnu, kako sudionicima tako i organizatorima: želim vam zahvaliti što ste ovaj event učinili nevjerojatnim i natjerali me da razmišljam van kutije. Postali smo mala, ali sretna obitelj, i nadam se da će ovaj tekst, sve fotke i uspomene koje smo zajedno stvorili, podsjećati vas na odlično vrijeme koje smo zajedno proveli. Pozdrav svima! Ili da kažem: do sljedećeg puta! 😉
Sudionici SU-a
Pješačka tura (Silvija je desno na slici)
Službeni logo SU-a